Kristaličnost crte

Foto:

Već je dobro znano da je grafički opus Ivice Šiška referentna likovna činjenica u sinkronijskom čitanju hrvatske produkcije s obilježjima suvremenog klasika. Naša je tvrdnja utemeljena na relevantnoj recepciji djela stvaranog kroz razdoblje od početka 70-ih do grafičkih listova potpisanih ove godine. Na temporalnu sastavnicu skrećemo pozornost najviše kako bismo naglasili autorovo kontinuirano stvaralaštvo u mediju grafike, a i zato što u toj činjenici iščitavamo intelektualni i likovni interes za sam medij. Još nam je napomenuti da su povjesničari umjetnosti i likovni kritičari, teoretičari i pjesnici (i ne samo na hrvatskom jeziku!) visoko vrednovali Šiškove grafičke cikluse apostrofirajući likovne vrijednosti s autorskim značajkama. Također, valja napomenuti da je upravo tim listovima reafirmirao tradicionalne grafičke tehnike (napose bakropis, mezzotintu, suhu iglu i akvatintu!) dajući izniman prinos obnoviteljskog značenja za suvremenu hrvatsku umjetnost, a osobito u kontekstu 80-ih i 90-ih godina pod dominacijom drugih i drugačijih, novih i antitradicionalnih likovnih medija. Svakako valja kazati da je i njegov tematski raspon i velik i raznovrstan: mitološki, floralni, zoomorfni, fantastični, egzistencijalistički… I da stoga različite tematske cjeline otkrivaju morfološke mijene u svakom novom ciklusu ukoričenom u grafičkoj mapi gdje čitamo inventivnim množenjem inačica bujnost imaginacije i iznimno grafičko umijeće. A upravo su te dvije sastavnice – imaginacija i umijeće – i temeljne odrednice na kojima je Šiško gradio grafički opus usustavljujući, iz ciklusa u ciklus, svoje stvaralačko načelo. Naime, iznimno zahtjevan grafički postupak tradicijskih premisa implicira metjersku kulturu i umijeće kojim oštrica poteza na metalnoj površini urezuje crte imaginativnog i fantastičnog oblikujući i ovaj novi ciklus grafika Kristaličnost crte u tematsku i likovnu cjelinu. Autor produhovljenom lakoćom zasijeca u tvrdu i ravnu metalnu ploču ispisujući okomitim crtama, blagim krivuljama, polukružnim kosinama i oštrim rubovima nepravilne oblike čvrste strukture: plodove, sjemenke, listove, vitičasto raslinje, krhotine kamena i minerala… Tu motivsku različitost hipostazira u koherentnu cjelovitost i bojom: crnom, žutom, sivom, smeđom, zelenom… produbljujući ne samo likovne vrijednosti grafičkog izraza već i simboličke i metafizičke. U tom kontekstu slijedimo misao Henrija Focillona: „U duhu, oblik je već dodir, urez, ploha, potez perom, modelirana ili naslikana stvar, raspored masa u određenim tvarima. On nije apstrakcija. On nije stvar po sebi. On uključuje osjetilo opipa i vida.“ I stoga ovaj ciklus Ivice Šiška ne potvrđuje samo tezu kontinuiteta stvaralaštva u mediju grafike već obnovljenom snagom starog umijeća otvara novi prostor koji „uključuje osjetilo“ iracionalnog i podsvjesnog, fantastičnog i poetskog, tragovima ljudskog i duhovnog postojanja usječenih crtom u metalnu površinu i otisnutih na papiru grafičkog lista.

Natrag

Za komentiranje morate biti prijavljeni!